Prije nekoliko dana u javnost su izašle fotografije djece vezane za radijator u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece u Pazariću. Zgražavali smo se i dijelili fotografije, dok su se novinari takmičili koji će saznati više informacija i napraviti šokantniju priču. Kao da same fotografije nisu dovoljno strašne. Za dan ili dva medijska prašina se … Continue reading Zašto nam je svadba Cecinog sina važnija od Pazarića? Koja je naša šifra?

Volim dinamiku košarke, brze promjene rezultata i dešavanja na terenu. Volim taj trenutak kada igrač obuhvati loptu dlanovima, ispruži ruke, savije zglobove nadomak šaka i pogledom isprati kreaciju koju je stvorio. Lopta se vrti, dolazi do obruča ili table i odlučuje gdje da prevagne – u rupu između mrežice koja je možda jedina provalija ikada … Continue reading Da li postoje validni i invalidni navijači?

Bilo je rano proljeće. Ili kraj zime. Sunce je na nebu bilo visoko, taman spremno da se počne zavlačiti za oblake, a vjetar banjalučkog brda je šibao po licu i unosio nemir u kose i srca. Moju kratku kosu nije mogao uznemiriti. Moje ušuškano srce pogotovo. Treći sprat se nikad nije činio tako dalekim. Iako … Continue reading Dječija hematoonkologija – mjesto gdje se dječiji prkos njeguje

Prije godinu dana prvi put sam zakoračila u Medico S. On se uvezao, jedva. Imali su rampu, ali nisu imali ključ od vrata koja su bila na njenom kraju. Nismo im zamjerili, gledali su nas kao da smo sa Marsa pali, vidno zbunjeni, ali bilo je u tim pogledima ipak neke topline i neposrednosti, želje … Continue reading Kako su me jajnici naučili da ništa nije po mom, sve je po Božijem naumu – priča posvećena parovima koji se bore za potomstvo i ljekarima koji im na tom putu pomažu

    Otkako je, u februaru ove godine, održana prva promocija moje knjige i otkako je ta knjiga o kojoj sanjam odavno postala stvarnost, pokušavam da napišem neki pametan tekst na tu temu. I ne mogu. Ne znam. Započinjem, brišem, ponovo počnem… pa zatvorim dokument i odem da živim ono o čemu ne znam da … Continue reading Hvala gradovima u kojima sam se poslije tridesete ponovo rodila

Ja sam žena na pragu četvrte decenije, sretno udata, diplomirani ekonomista zaposlena u struci, pisac, blogerka i kreativka. Kada to tako posložim, zvuči mi kao da sam neka ozbiljna, velika “faca”. Kada malo bolje razmislim, samo sam zrno pijeska koje je riješilo da prolaznicima kroz pustinju ponekad zapadne u cipelu ne bi li bilo primijećeno. … Continue reading Budućnost nema rok trajanja