Ovoj priči nisam znala kako napisati ni početak ni kraj. Dobro, ni sa sredinom nisam bila baš načisto. Jedino sam naslov napisala odmah. Jer Verica nije imala limfom, ona je imala Zloćka. Marke Dalmatiner. Inače, marka Dalmatiner je novo otkriće u hematologiji, nastalo 2015. godine […]
Autor: Dajana Kuzmanović
Ljepota bola
Jutros mi je prijateljica, na nečemu što mi zovemo terapijski doručak, rekla da ću postati poznata blogerka. “Da, i izlaziću sa deset godina mlađim momcima.”, odgovorila sam u šali. Poznata blogerka nije ono što sam ja. Znamo to obe. Sat, dva kasnije sam dobila poruku. […]
Jedan limfom i tri bebe
Neki ljudi vam ušetaju u život i poprave ga kao što vruć kakao sa cimetom popravi zimski dan. Ne kažem da u mom životu ima nešto posebno za popravljanje, ali još malo vjere nikada nije višak. Treba nam, za one neke dane kada nas magla […]
Oktobar… i sve što ne može da čeka
Bilo je to prije pet godina. I dva dana. Što znači da dva dana kasnim. Kasnim zbog umora, posla, obaveza i svih onih stvari kojima s vremena na vrijeme dopustim da mi postanu važnije od suštine. Onda se postidim. Da, čak i ja koja sam […]
Kad god dođeš kući nama će biti Božić
Priča o Bojani je prva priča koja u imenu sudbine ne sadrži slovo C. Neka druga slova ispisala su puteve koji su je doveli do mene. Jednako teška. Ništa manje značajna. Ona je od onih za koje ne možete reći da su heroji, junaci ili […]
800km bez selfi štapa
Neki selfiji su potpuno različiti od svih drugih selfija koje vidite ili napravite. Neki selfiji kriju priču, sadržaj, početak, sredinu i kraj nečega stvarnog. Kod nekih selfija, težina prsta na aparatu je veća nego što možete zamisliti. Neki selfiji zapravo nisu fotografije, nego dokaz sudbini […]
Kratka molba za svaki dan – volite se, tako vam rumenih obraza
Sjedim, gledam u ekran i razmišljam kako da počnem, šta da napišem, kako da se obratim onima koji ne mogu da pročitaju moje riječi. Gdje mogu da ostavim link do nebeskih časopisa? I da li iko od njih koji su bili toliko drski da me […]
Prvih dvadeset godina…
Gabrielu ne poznajem. Bar ne više od njenog osmjeha, slova C pored sudbine i istog straha. Znam da je hrabra. Da joj je volja kao od čelika. Da je slomljena pa sastavljena, pokidanog pa zašivenog djetinjstva, srušenih i ponovo izgrađenih tinejdžerskih snova i da je, […]
Grudi balkanske
Ovo nikako nije tekst o grudima. Bar ne samo o grudima. Ovo je ispovijest, nešto što se na srpski jezik prevodi kao sramota. Ovo je tekst “nemoj baš o tome”. Ali ja baš o tome hoću. Iz inata. Jer sam savršeno asimetrična, oštećena i zasječena. […]
Čuvari Dorćola
Pokušavam da se sjetim kada sam i kako upoznala Jelenu. Prvo virtuelno, kao sestru po bolu udaljenu nekoliko stotina kilometara ali blizu na neki drugi način, samo nama šiframa znan. Ne uspjevam. Ali se sjećam našeg prvog susreta. Nekoliko dana prije toga ugledala sam njenu fotografiju […]