Ja sam bila C, koja je tvoja supermoć?
10/10/2017
Srijeda je bila hladna, oštra. Nije obećavala. Nudila je jedan odlazak na intervju za koji tada nisam bila sigurna kako će se završiti. Danas znam da nisam ni slutila ishod svega. Možda je duša vrištala kroz nervozu. Jer samo nju sam osjećala. Jedan od mojih najdražih tekstova ispisan je te večeri. Ali i tekst mog … Continue reading Diše za mene. Hodam za njega.
03/10/2017
Ponosim se svojim bolničkim danima. Obrijanom glavom. Nateklim licem i zakrvavljenim očima. Ponosim se hrabrošću koju sam imala, dajem orden svojoj tvrdoglavosti koja me je sačuvala u tim danima. I stidim se te jedne noći. Samo jedne noći, 12 sati bolničke smjene i sebe u njoj. Sjećam se da je bio 4. juli. Paklena vrućina … Continue reading A šta ako umreš za 25 minuta?
Ona je bila mlada, uspješna, zadovoljna i puna života koji je voljela. On je bio podmukao, brz, nemilosrdan i došao je u njen život smjestivši se odmah pored srca, skrivajući se u otkucajima kojima je brojao dane unazad. Živjeli su zajedno, dijelili dane, udisaje i pokrete, dok srce nije odlučilo da dalje ipak želi samo. … Continue reading Bila jednom jedna bitka – kratka priča za one koji se bore
Nebrojeno puta sam čula rečenicu: “Ja se tebi divim, divim se svima vama.” Nebrojeno puta sam odgovorila sa hvala, ali i obrazložila da u meni ili bilo kome ko je uz svoj život dodao slovo C nema ništa za divljenje. Mi smo samo oličenje prirodnog nagona za opstanak jedinke. Mi smo dobro obučena mašinerija za … Continue reading Sve su dijagnoze imena bolesti. Rak je ime sudbine.
08/05/2017
Jedne srijede, nekog tamo aprila kojeg ne želim da se sjećam, godine ove, u devet časova ujutru, dok smo svi još uvijek ispijali prvu jutarnju kafu i žalili se baš na taj radni zadatak i baš na tu tabelu, izvještaj ili papir, prestalo je da kuca jedno veliko srce. Veliko srce u malom tijelu. U … Continue reading Ljudi (ni)smo
Kažu da je jedna zajednica uspješna onoliko koliko vodi računa o slabijima. Daću sebi za pravo da nam dam ocjenu 2. Na skali od jedan do deset. Nije jedan, jer me je vrijeme naučilo da uvijek može biti i gore. Ljubav prema ljudima mi i dalje održava vjeru da može i bolje. Imamo čak osam … Continue reading Čuvajte me od ljudi. Sa vukovima mogu i sama.
19/04/2017
Stvarajući ovaj tekst rizikujem da zvučim kao lajf kouč ili neka druga vrsta motivacionog stvora koji ljudima pomaže da zavole i nađu sebe i druge. Ili tako nekako. Znam da se uglavnom radi o voljenju i nalaženju. Kombinaciju valjda birate sami. Ono što mene razlikuje jeste da ja od ovih svojih tekstova ne živim niti … Continue reading Digni dupe čovječe!
27/03/2017
Jednom sam doživjela da mi postave pitanje koliko košta otkucaj srca. Doživjela sam da mi ljekar zaključava boce sa lijekom jer mi je jednu neko ukrao. I da komisija izabere mene a ne nekoga ko je 10 godina stariji i da me zbog toga grize savjest. Tada je u meni prirodna želja za opstankom rekla … Continue reading Nije hrabrost guzica da je svako ima
Ne volim borce za ljudska prava. Lajf koučeve. Aktiviste. Pogotovo aktivistkinje. Ljude koji primaju platu za posao koji nazivaju humanitarnim radom. Ne volim ih. I ne dijelim, ne komentarišem i ne podržavam njihove namjere, ciljeve, govore i nikako statuse na društvenim mrežama. Znam da ovoliko “ne volim rečenica” uopšte ne ide uz mene. Ali pojedini … Continue reading Nemoj da se boriš za moja prava. Nemoj da mi treniraš život.
20/12/2016
Neke večeri su posebne. Neka ispijanja kafe su puno više od toga, jer vas inspirišu, tjeraju da razmišljate, osvrnete se oko svog skučenog svijeta i pogledate srcem one koji su drugačiji. Ili, ako ste već to učinili, pokušate nekome pokazati šta ste vidjeli. Srcem. Dušom. Zatvorenim očima. Te večeri smo pričale o realnim planovima. Moja … Continue reading Samo srce zna. Sve ostalo su pretpostavke.