Kažu da je jedna zajednica uspješna onoliko koliko vodi računa o slabijima. Daću sebi za pravo da nam dam ocjenu 2. Na skali od jedan do deset. Nije jedan, jer me je vrijeme naučilo da uvijek može biti i gore. Ljubav prema ljudima mi i […]
Digni dupe čovječe!
Stvarajući ovaj tekst rizikujem da zvučim kao lajf kouč ili neka druga vrsta motivacionog stvora koji ljudima pomaže da zavole i nađu sebe i druge. Ili tako nekako. Znam da se uglavnom radi o voljenju i nalaženju. Kombinaciju valjda birate sami. Ono što mene razlikuje […]
Nije hrabrost guzica da je svako ima
Jednom sam doživjela da mi postave pitanje koliko košta otkucaj srca. Doživjela sam da mi ljekar zaključava boce sa lijekom jer mi je jednu neko ukrao. I da komisija izabere mene a ne nekoga ko je 10 godina stariji i da me zbog toga grize […]
Banjaluka je NA Vrbasu. Ljubav je U Vrbasu.
Rad sa ljudima je najljepši oblik rada, ukoliko izuzmete rad sa djecom, koji je uvijek posebna kategorija. Ljudi su svako priča za sebe, prihvate vas ili ne, pokažu vam smjernicu za dalje ili vas vrate unazad do nečeg što ste zaobišli, a trebalo je da […]
Papuča sa sovom
Život je bajka. Ili bar ona pokušava takvim da ga napravi. Nekome na sat, nekome na dan, pojedinima trajno, uspjeva u tome. Sopstvenu bajku stvara već dugo, od onog trenutka kada je poželjela da svijetu podari neki novi život i shvatila da u tome neće […]
Za život treba imati i života u sebi
Januar je. Veče koje ne nudi niti jedan razlog za izvući se ispod toplog pokrivača i ostaviti nedovršenim čitanje još jedne u nizu najdražih knjiga (sve su mi najdraže, kao i boje). Osim kada imate blog posvećen ljudima. Onda svaki dan imate razlog za izaći, […]
Vrijeme za život je sada – autor priče: Della Vida, nepoznati pretilac bloga
Život dijelim na onaj prije i onaj poslije udaje. Sretna sam što mogu reći da ovog drugog ima više. Već dvadeset i četiri godine sam udata. Kažu da sam po karakteru realistična. Vjerovatno su u pravu. Nisam nikada idealizirala svoj brak, niti svog muža. Najispravnije […]
Zvala sam se Aleksandra. Zvali su me Saška. Sada sam na nekom ljepšem mjestu.
Ona. Ime joj i danas teško izgovaram. Iako je prošla godina i nešto otkako se preselila najdražoj u zagrljaj – majci svih nas, Bogorodici. Ponekad mi se čini da je Nju voljela više od svega što je na ovom privremenom svijetu imala. Možda je znala, […]
Nemoj da se boriš za moja prava. Nemoj da mi treniraš život.
Ne volim borce za ljudska prava. Lajf koučeve. Aktiviste. Pogotovo aktivistkinje. Ljude koji primaju platu za posao koji nazivaju humanitarnim radom. Ne volim ih. I ne dijelim, ne komentarišem i ne podržavam njihove namjere, ciljeve, govore i nikako statuse na društvenim mrežama. Znam da ovoliko […]
Moć je u glavi. Mi trčimo rukama.
Često krenem negdje a ne znam gdje ću stići. Kojim putem trebam ići. Ni kojim putem želim. Imam samo želju. Bez kompasa, karte i putokaza. Stignem uvijek negdje. Kod nekog. I za svoju nepromišljenost budem nagrađena najljepšim emocijama. Veče je. Srijeda, hladna i oštra, ne […]