Šta sam dobila postajući C?

25 godina je pravo vrijeme za sve. Sa 25 godina ruke su vam dovoljno spretne i jake da drže i povlače sve konce života. Sa 25 ste dovoljno mladi i dovoljno odrasli da znate šta, kako i kad. Sa 25 možete sve. Pa i neke stvari koje ne trebate.
C je čarobno slovo. Pogotovo kada ga dopišete uz svojih 25 godina. Zaobljena linija koji vam iz korijena promijeni navike, razmišljanja, način na koji gledate svijet. Učini vas boljim ili lošijim osobama, nauči vas strpljenju ili vam ga potpuno uzme. Jednom kada se pojavi, C je početak, sredina i kraj svega, dok je tu, dok traje, dok ne naučite iz njega izvući ono najbolje i krenuti dalje, ostavljajući ga u mraku sopstvenog poraza.
C je moje čedo, damar života i spoticanja, ono što nedam nikome i što za sto života ne bih dala. Ne mogu da se sjetim šta mi je odnio, osim nekoliko mjeseci života. Spisak stvari koje mi je ostavio je impresivan.
 
Mali koraci
Okolo je bliže. Sporije je sigurnije. Dvije lekcije koje sam još kao dijete naučila i negdje u odrastanju izgubila. Grabila sam, poput gazele osvajala stepe života, jednu za drugom, bivajući sve veća a, poput balona, ispunjena prazninom. On me je naučio umjeću malih koraka i strpljenju sigurnosti.
 
Tvrd je orah voćka čudnovata. Dobro jutro ljepotice, danas osvajamo svijet.
Svaki dan je prilika da se osvoji svijet. Pa i onaj najbitniji i najveći – svijet unutar sebe. 22 dana potpune izolacije, 528 sati provedenih bez dodira sa stvarnošću i ljudima, ja sam osvajala svjetove unutar i okolo sebe, zamišljene i stvarne, pune nemani koje lede krv u venama. I izlazila kao pobjednik. Svaki put. Svakog dana. Jer sam bila voćka čudnovata, stijena sastavljena od same volje čelika. I vjere velike kao nebo.
 
Sretni ljudi su zdravi
Zdravi ljudi su domovina raznolikosti. Šarenilo lica i pokreta. Milion misli i želja. Bolesni ljudi su svi isti – nesretni su. Možda zbog toga što je, kako pročitah jednom, „rak smrtonosna bolest duše“. Jedina lekcija koju sam na završetku svog liječenja dobila se odnosila upravo na to: „Dajana, budi sretna, sretni ljudi nisu bolesni.“
 
Prijateljstvo
Bolnica je mjesto gdje stanuje bol. Stotine svjetskih jezika da je opiše i taj izraz prilagodi sebi, svaki će značiti isto. Ali na tom mjestu stanuje i prijateljstvo. Ljudi različitih godina, vjere, želja i razmišljanja okupljaju se oko jednog cilja, bivajući podrška jedni drugima, iako i sami preplašeni za život, svoj i život onoga pored sebe. Iz tih najtežih borbi, kao najljepši cvijet, u mom životu procvjetala su neka prijateljstva, neke ljubavi koje se ne gase ni toliko godina poslije, povjerenja koja ni najveća udaljenost i najduža razdvojenost ne može da pomuti.
Sunce sija i iza oblaka, samo ga ne vidimo svi
Znate onaj osjećaj kada se svijet urušava pred vašim očima a ruke su vam kao vezane? Da, svi to prije ili kasnije doživimo, gledajući na koju stranu da okrenemo glavu kako ne bismo vidjeli sunovrat sopstvenog svijeta. A i ne slutimo… Da je dno samo dokaz da nas očekuje uspon. Da je noć najcrnja pred svitanje i da, iako nam vidike remete crni oblaci, tamo negdje sunce i dalje sija, stidljivo promaljajući svoje zrake za one najupornije, za one koji se ne boje gledati i vjerovati. I da, koliko god da je naš svijet uništen, negdje iza nekog ćoška, strpljivo čeka naša sreća, sa planovima puno većim od nas samih. Zgrabite je, niko drugi to ne može uraditi za vas.
 
Čulo ljubavi
Ljubav nije misaona imenica. Ljubav je opipljiva, ima miris, boju i zvuk. Miriše na trag voljene osobe na jastuku, obojena je tonom njegove kože i zvuči baš poput glasa kojim nam se obraća. To je ljubav u tri oblika. Savršena, jedina koju trebamo. I vrijedna čekanja. Vrijedna toga da ne prihvatamo ništa manje od savršenog, ništa manje od onog zbog čega nam srce lupa brže. Ljubav zbog koje čekanje nije teško. Vjerujte mi, jer ja čekam jako dugo. I to ne boli. Nije zamorno. Nije poražavajuće. Lijepo je, iskreno i jedino čisto čulo.
 
Prognoze kažu (psi laju, karavani prolaze)
Ja sam imala malo šanse da preživim. Neki od mojih prijatelja još i manje. Prognoze su rekle svoje. Mi smo odradili svoje. Život je makeo tačku i stavio zarez. Za novi početak. Jer prognoza je samo prognoza i nije sigurna za period duži od 36 časova. Kao sa vremenskim prilikama. A i šifre su samo kombinacija slova i brojeva. Čovjek je puno više od toga.