Za sreću od svega veću – dio I – predstavljanje

Kada se u životu zapitate imate li snage za neki korak, potražite je prvo u sebi, a ako je ne nađete, tražite na mjestima gdje je neko uspio da napravi korak veći od vašeg najvećeg. Poslednjih dana ja snagu tražim u drugim ljudima, jer se u meni negdje izgubila, tražim je, a ona se sakriva po obodima srca u male pukotine koje mi je život ostavio poslije padova i neuspjeha. Tražim je i razmišljam da li imam snage da se vratim tamo gdje sam ostavila snove i nadanja razrušene poslije dana i mjeseci u kojima smo pokušali sazidati novi život. I onda se posvetim ovom tekstu koji danima stoji netaknut. Pročitam odgovore na pitanja još jednom i shvatim da najvažniju rečenicu nisam primijetila.

“Kada radite ono što volite i imate jasan cilj onda ništa nije teško.”, napisala je prof. dr Sanja Sibinčić, osnivač i direktor Zdravstvene ustanove “Medico S”.

I krene lavina… riječi, rečenica, malih snaga skupljenih u jednu veliku odluku: pokušaću ponovo. Kod mojih, onih koji su me tako lijepo dočekivali pri svakom susretu i s kojima neuspjeh nije toliko bolio.

Zdravstvena ustanova “Medico-S” je osnovana 2000. godine u Banjoj Luci, najprije kao ginekološka ordinacija, da bi dvije godine kasnije prof. dr Sanja Sibinčić, koja je u međuvremenu stekla zvanje doktora humane reprodukcije, osnovala zdravstvenu ustanovu za liječenje neplodnosti i procedure biomedicinski potpomognute oplodnje. Te 2002. se u praksi počelo sa procedurama za vantjelesnu oplodnju (VTO), a već godinu poslije rodila se prva sreća od svega veća, ponosno noseći ime svoje doktorice.

“Prva Medico-S beba je rođena u decembru 2003. godine. Njena mama, Snježana Vućić, godinama se borila za potomstvo i nakon nekoliko postupaka vantjelesne oplodnje odlučila je da pokuša još jednom, peti put i ukaže povrenje meni i nama, Medico-S timu. Taj peti i za Snježanu poslednji put – bio je uspješan. Živo se sjećam odlaska u bolnicu sa Snježanom. U tom trenutku je profesor Jovanić bio načelnik klinike, te je on došao da uradimo carski rez, jer smo znali da će beba ići na carski, a doktor Lazić je bio dežurni, te smo zajedno ušli u operacionu salu. Iako smo znali da je ta trudnoća bila uredna i da je sve proteklo u najboljem redu, taj trenutak dok se nije rodila beba, kao da je trajao vječnost i onog momenta kada je beba zaplakala, tek tada sam postala svjesna da se rodila naša prva beba iz vantjelesne oplodnje. Tog jutra rodila se Sanja Vučić.”

Decembra 2003. godine rodila se Sanja Vučić. Vrlo je vjerovatno da se tog dana rodila i neka nova Sanja Sibinčić.

U godinama koje su uslijedile, mnoge Medico S bebe ponijele su imena doktora koji su pomogli da dođu na svijet. Zaslužili su to stručnošću, znanjem i iskustvom, ali ponajprije toplim odnosom i pristupom koji vam daje osjećaj da ste baš tom doktoru jedini par s kojim radi. Kada smo muž i ja 2018. godine otišli prvi put u Medico S i kada smo nespretno i uz vidnu zbunjenost bili toplo dočekani znala sam da ćemo se tamo zadržati. Klinika je tada radila u malom prostoru koji nam je bio nezgodan, neprilagođen, sa puno stepenika i ordinacijama koje su se nalazile na mjestima koja nismo mogli savladati. Sve smo riješili. Odmah. I na lijep, nenametljiv način. Baš kao da smo bili najbitniji pacijenti ikada.

Osnivač i diretor ZU “Medico S”, Sanja Sibinčić, kaže da je po završetku studija odmah odlučila da će svoju karijeru posvetiti stvaranju novog života.

“Odluka da idem tamo gdje se rađa život odvela me je na specijalističke studije Kliničkog centra Srbije, gdje sam položila specijalistički ispit iz oblasti ginekologije i akušerstva, a nakon toga je uslijedila i odbrana magistarskog rada. Sve ovo zapravo ne bi imalo nikakvog smisla da sam odlučila da karijeru nastavim u Srbiji ili nekoj drugoj zemlji. Moja želja je bila da pomognem našim ljudima, parovima koji se bore sa sterilitetom, a koji su morali da traže rješenja u zemljama okruženja ili inostranstvu, što nije bilo nimalo lako.”

 

U vrijeme kada je ZU “Medico S” osnovana o vantjelesnoj oplodnji na našim prostorima znalo se jako malo, a i cijela problematika steriliteta bila je tabu tema o kojoj rijetko da je iko govorio. Lično smatram da se dosta tog tabu momenta zadržalo i do danas, ali je svakako urađeno mnogo da se parovi informišu i podstaknu na ulazak u proces VTO. Republika Srpska je ove godine dobila i prvi Zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji i to skoro dvadeset godina nakon što je dobila prvu bebu iz VTO. Nije sjajan, ima nedostatke, ali je ipak korak naprijed, i za parove i za ustanove koje se bave ovom problematikom.

Kada je riječ o liječenju neplodnosti, ZU “Medico-S” u svom radu primjenjuje najsavremenije metode u oblasti biomedicinski potpomognute oplodnje, te po kvalitetu usluga, stručnosti zdravstvenih profesionalaca nimalo ne odstupa od ostalih klinika u zemlji, regiji i Evropi. Potvrda kvaliteta rada ustanove prepoznata je i od strane evropskog lidera na polju humane reprodukcije, te su od aprila 2018. godine postali članica Pronatal grupacije, čije je sjedište u Češkoj Republici. Bez obzira ne to sve, u Medico S-u smatraju da su oni samo pomogli da 1300 beba u ovih 17 godina dođe na svijet. Taj najvažniji zadatak svakog malog bića ipak zavisi i od njih samih. Broj ostvarenih trudnoća je veći od 1300, ali nažalost ne završi se svaka trudnoća sretnim ishodom. To je nešto na šta se ponekad ne može uticati, ali metode liječenja neplodosti i vantjelesne oplodnje se usavršavaju upravo iz tog razloga – da se ostvari što veći broj poroda, a ne samo začeća.

Kao neko ko je prošao kroz pokušaj VTO i nije ostvario trudnoću, znam da je taj proces težak. Čak i meni koja sam bila psihički potpuno stabilna i imala podršku partnera, dolazili su dani koji su bili teški, kada mi se plakalo, vrištalo, kada sam bila ljuta na sve. U svemu tome, iako nisam koristila mogućnost razgovora sa psihologom, smatram da je psihološko savjetovanje neizostavan dio procesa VTO.

“Sam proces liječenja steriliteta može biti dugotrajan, neizvjestan i iscrpljujući što nekada čak i parovima koji su spremno ušli u postapak može oslabiti kapacitete ličnosti i onemogućiti adaptivno nošenje sa svim fazama procesa vantjelesne oplodnje. Prolazak kroz ovu situaciju potpuno mijenja način života svakog para počevši od socijalnog života, partnerskog odnosa, profesionalnog angažmana – posebno u slučaju ženskog partnera koji mora da često odsustvuje sa posla i u konačnici finasijskog momenta, posebno kod parova koji moraju često da putuju.”

Proces VTO vam često daje osjećaj da ste izgubili kontrolu nad vlastitim životom. I to je ono na šta morate biti spremni kada odlučite ući u tu priču. Mijenja se sve i sve postaje podređeno tom jednom jedinom cilju. I teško je. nekima manje, nekima više, ali je teško, zna biti bolno i zastrašujuće. Ali vrijedi, vrijedi svih tih divnih ljudi koje ćete sresti na svom putu. I te jedne sreće od svega veće.

 

Nastaviće se…